Antropocensko ljeto

Ljeto. Nekoć su ga ljudi smatrali dijelom godine u kojemu život najjasnije dolazi do izražaja. Većina sisavaca rađa mlade u proljeće, većina kritosjemenjača tada cvate. U tom se periodu sunce najdulje zadržava na nebu, dani dulje traju i toplije je. Obilne kiše omogućuju rast biljaka koje će se u jesen žeti i spremiti za hladnije periode. Za skoro sve ljudske kulture, ljeto i sunce postale su simboli života, plodnosti, obnavljanja i buđenja, dok je zima predstavljala smiraj i zatišje životnog ciklusa - period hladnoće u kojemu se sve što živi mora sakriti. 

No takav poredak kao da pripada nekom drugom dobu. On pripada holocenu, razdoblju Zemljine povijesti koji karakterizira stabilnost klime i koje je započelo krajem zadnjeg Ledenog doba prije 12,000 godina. U njemu se razvila priroda koju poznaju ljudske kulture, čijoj se cikličnosti prilagođava raspored festivala, blagdana, poslova i zadaća. 

Čini se da sve više i više izlazimo iz takvog razdoblja i da ulazimo u jedno sasvim drugačije doba. To doba karakterizira postepeno zagrijavanje Zemljine atmosfere i oceana te klimatska nestabilnost, koje uzrokuje ljudska aktivnost. Zbog toga je nazvano antropocen. U njemu se, čini se, obrnuo odnos koji su ljudi imali prema ljetu i zimi. Ljeto je postalo to koje je jedva podnošljivo, tijekom kojih se skrivamo u svojim klimatiziranim brlozima i čekamo jesen. Zimu doživljavamo kao sve ugodniju, jer je u njoj postalo najlakše negirati stvarnost antropocena.

Holocenska ideja cikličnosti prirode zamjenila je linearnost napretka u antropocenu. Nestankom cikličnosti nestaju i obnovljivost te predvidljivost prirodnog sustava. U holocenu su ljudi mogli računati da će u određeno godišnje doba biti prisutne određene biljne i životinjske vrste, te da će svako doba donijeti predvidljive vremenske uvjete. Upravo je ta predvidljivost omogućila razvijanje poljoprivrede kao stalnog izvora prehrane za ljudsku zajednicu. U antropocenu, faktori koji utječu na pristupačnost hrane nisu više toliko predvidljive prirodne pojave, nego geopolitički događaji (ratovi oko žitnica), napretci u bioinžinjerstvu (otporne sjemenke i pesticidi) te statistike burze. Što se tiče prirode, antropocen je doba prekomjerne konzumacije, izlovljavanja i pustošenje. Mi ne možemo više biti sigurni da će određeno more zadržati svoju populaciju određene riblje vrste, niti da će određeno tlo imati jednaku količinu nutrijenata. Što se tiče klime, antropocen je doba ekstremnih i štetonosnih vremenskih događaja - oluja, poplava, suša i toplinskih valova. 

Upravo je zato važan razgovor koji smo vodili s meteorološkim institutom u Zagrebu. Godine 2024. doživjeli smo ljeto koje je najnovije u dugom nizu neočekivanih klimatskih ekstrema - živa slika i prilika antropocena, no tek naznaka onoga što dolazi. Pitali smo klimatologe za objašnjenje ovog doba klimatske opasnosti i nepredvidljivosti. Odgovore je ponudila dr.sc. Sara Ivasić.

GAIA: Kako biste opisali proteklo ljeto?

Dr. Sc. Ivasić: Proteklo ljeto obilježili su dugotrajni i intenzivni toplinski valovi, razdoblja kada je temperatura zraka premašivala vrijednosti koje predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje…Ovo je ljeto službeno proglašeno najtoplijim ljetom otkako postoje mjerenja. 

Izjavu doktorice Ivasić potvrđuju podaci koje je objavio Državni zavod za statistiku, prema kojima je u Hrvatskoj u srpnju umrlo više od 4500 ljudi, kao posljedica toplinskih valova. Ostale europske države objavile su slične podatke ovog ljeta, pogotovo one na jugu (Grčka, Italija, Turska, Cipar). Iz tih država dolazile su vijesti o pronađenim tijelima mrtvih turista, izgubljenih prilikom toplinskih valova. Sve ukupno, u Europi su ovog ljeta toplina ubila više od 44,000 ljudi, prema britanskoj publikaciji The Guardian. Iz Saudijske Arabije saznajemo o događaju koji se zbio sredinom lipnja kada je u muslimanskom svetištu Meki zbog topline zraka od 52^O C umrlo 1300  hodočasnika. Sunce, nekoć znak života, postao je znakom smrti. 

GAIA: Kakve promjene uočavate između ljeta danas i onih prije 20, 50 ili 100 godina?

Dr. Sc. Ivasić: Podaci iz klimatološke baze DHMZ-a pokazuju da se broj vrućih dana od 1950. godine do danas povećao na cijelom području Republike Hrvatske. Broj toplih noći također je u porastu u svim regijama, osim u Gorskoj Hrvatskoj. Tako, na primjer, u kontinentalnoj Hrvatskoj do 1990.-ih gotovo da nije bilo toplih noći, dok u posljednjem desetljeću imamo i više od desetak takvih pojava godišnje. 

GAIA: Osim vrućih ljeta, koje su ostale posljedice klimatskih promjena na klimu Hrvatske? 

Dr. Sc. Ivasić:  Na području Hrvatske je od druge polovine 20. stoljeća opaženo konzistentno zatopljenje uz vrijednosti trenda srednje godišnje temperature zraka od  0,2 do 0,3 °C / 10 god duž Jadrana, te 0.5 °C / 10 god u središnjoj Hrvatskoj. Možemo primijetiti da klimatske promjene već sada utječu na različite djelatnosti, kao što su poljoprivreda, zdravstvo, turizam, promet itd.

Vrijedi spomenuti da se ti brojevi na prvi pogled čine neznačajnima, no oni imaju značajni utjecaj na klimu planeta. Brojevi koje spominje dr.sc. Ivasić predstavljaju prosječnu temperaturu zraka u odnosu na predindustrijsko razdoblje (odnosno holocen). Zemlja se trenutno nalazi na 1,3 ^OC zagrijavanja. Europa se zagrijava brže od ostatka planeta, ona je na 1.6 stupnjeva. Pariški sporazum iz 2015. upozorava da ljudi ne smiju dopustiti zagrijavanje od 1,5 ^O C, te da će zagrijavanje od 2 ^OC i 3 ^OC imati katastrofalne posljedice za ljudsku vrstu. Podaci dr.sc. Ivasic pokazuju, dakle, da će temperature u Hrvatskoj u sljedećih 10 godina najvjerojatnije prijeći prag Pariškog sporazuma, te da će u ostatku stoljeća prijeći ostale pragove koje zajednica klimatologa naziva opasnim.  

GAIA: Što se očekuje u budućnosti? Kakve uvjete očekuju Hrvati (posebice ljeti) za 10, 20 i 30 godina?

Dr. Sc. Ivasić: Prema dostupnim rezultatima klimatskih projekcija uz tzv. umjereni scenarij povećanja koncentracije emisije stakleničkih plinova (RCP4.5 scenarij), ljeti se u razdoblju 2041. – 2070.  očekuje najveći porast srednje temperature (…), u usporedbi s razdobljem 1981. – 2010. Povećanje ljetne temperature zraka u iznosu od 2,0 do 2,2 °C očekuje se na većini područja Republike Hrvatske, pa do 2,4 °C u unutrašnjosti Dalmacije.

Jednostavno rečeno - svi klimatski pokazatelji ukazuju na činjenicu da će u Hrvatskoj temperature samo rasti. Ako su gotovo nepodnošljive topline ovog ljeta rezultat 1,3^OC zagrijavanja, što tek onda znači zagrijavanje od 2 ili 3 stupnja? Pitali smo klimatologinju Sissi Knipel de Acosta iz Instituta za tehnologiju u Karlsruheu (Njemačka), koja je također glavna tajnica Europskog Saveza za Klimatska Istraživanja.

GAIA: Što će značiti za Europu globalno zagrijavanje od 2 stupnja?

De Acosta: Sa 2 stupnja zagrijavanja, posljedice će biti značajno intenzivnije (nego sada). Mediteran će doživjeti 40% više suša, dok će u središnjoj Europi poplave biti češće. Požari će podivljati, pogotovo u Južnoj Europi. Europa će se suočiti s podizanjem mora od 0.5 metra što će ugroziti obalne gradove. Porast će također smrtnost od toplinskih valova.

GAIA: A što znači zagrijavanje od 3 stupnja?

De Acosta: 3 stupnja znače katastrofalne posljedice. More će se podići za 1 metar, zbog ćega će obalni gradovi biti nenastanjivi. To će uzrokovati značajne migracije unutar Europe. Poljoprivreda će pasti za 40%, dok će pristupačnost vode pasti. Proizvodnja hrane će pasti za 20-25% diljem Europe.

GAIA: Kada stižemo na točku nakon koje nema povratka?

De Acosta: Trenutno smo na putu za 8.5 stupnja zagrijavanja, tada većina planeta postaje nenastanjiva za ljude. Izbjeći taj scenarij znači postići neutralnost emisija CO2 do 2050. 

GAIA: Što savjetujete stanovnicima zemlje poput Hrvatske?

De Acosta: Stanovnici Hrvatske mogu imati značajan utjecaj na borbu protiv klimatskih promjena ako promjene svoje životne navike i angažiraju se za jače klimatske mjere od strane vlade. Primjera je puno - putujte održivo, pređite na djetu koja zahtjeva manje emisija Co2, koristite solarne panele, štedite vodu, obrazujte djecu, kupujte lokalno. Svaka radnja, od malih promjena životnih navika do društvene angažiranosti, može doprinjeti održivoj budućnosti Hrvatske i Južne Europe.

Special thanks to Bill Russell for his kind permission to use his painting The Deluge in this article.