Vanuatu je država s nešto više od 300,000 stanovnika koja se nalazi među melanezijskim otocima Tihog oceana, istočno od Australije i Papua Nove Gvineje, te sjeverno od Novog Zelanda. Upravo zbog ovog položaja, država Vanuatu je iznimno izložena prirodnim uvjetima i u sklopu klimatskih promjena, ona se nalazi među najugroženijima. Razgovarali smo s Siousiuom Alom Veikuneom, potpredsjednikom udruge Pacific Islands Students Fighting Climate Change o tome kako izgleda situacija na pacifičkim otocima.
S.A. Veikune: Ovdje na pacifičkim otocima države proživljavaju klimatske promjene svaki dan, usudim se reći, i one dolaze u raznim oblicima. Nepredvidive vremenske promjene, dizanje razine mora koje uzrokuje seobe stanovništva, opasni uvjeti života zbog ekstremnog vremena, i još puno toga. Ovi izazovi postali su prepreke u svakodnevnom životu građana koji se bave poljoprivredom, te pojedinaca koji žive u ruralnim i nerazvijenim područjima. Nemamo dovoljno resursa ni materjala za prilogodbu klimi koja se stalno mijenja i postaje intenzivnija.
Takva je situacija koju proživljavaju stanovnici mnogih država u sličnom položaju, kao što su Fiji, Tuvalu, Solomonski otoci, Tonga, ali i brojne države Afrike. To su države koje su svakako izvan vidokruga svijetskih sila, no trenutno preuzimaju teret posljedica njihovih politika i postupanja. Upravo zato odlučili su poduzeti korake kako bi međunarodna zajednica obratila pažnju na njih, djelomično zato što je klimatska situacija na pacifičkim otocima ono što čeka Europu i Zapadni svijet za nekoliko godina, a možda je već i ovdje.
Ujedinjeni narodi, zajednica koja uključuje skoro sve svjetske priznate države (osim Vatikana) 2015. donjela je rezoluciju koju od tada poznajemo kao Pariški sporazum. Rezoluciju su potpisale sve države svijeta. Administracija Donalda Trumpa 2017. izvukla je Sjedinjene Američke Države iz sporazuma, no predsjednik Biden ju je vratio prvog dana svog mandata 2021. Ta rezolucija je jedna od mnogih koja služi kako bi se međunarodna zajednica kolektivno ujedinila da rješi problem klimatskim promjena. On sadrži tri glavne smjernice za države potpisnice:
1) Spriječavanje rasta globalne temperature za vise od 2 C u odnosu na predindustrijske razine, i pokušavanje spriječavanje rasta preko 1.5 C, ako je moguće
2) Povećavanje mogućnosti svake države da se prilagodi već postojećim učincima
klimatskih promjena, i onim koje će se pojaviti u budućnosti
3) Podupiranje toka financija u industrije s niskim emisijama stakleničkih plinova i klimatski otporne infrastrukture
Države poput Vanuatua, i ostalih ugroženih država, računaju na ovakve sporazume da ih zaštite od klimatskih promjena. No moćne države poput SAD-a, Kine, Brazila ili Europske Unije, ne vide Pariški sporazum kao pravno obvezujući, odnosno ne misle da imaju dužnost slijediti ga - vide ga samo kao savjetodavni dokument. Rezultat takvog stajališta je brzina odgovora na klimatske promjene koja je jednostavno prespora za ugrožene države.
S.A. Veikune: « …Mislim da je najveća blokada ujedno i uzrok cijelog problema. A to je
nemogućnost razvijenih država da se stave u kožu država u razvoju, i da osjete klimatsku stvarnost. »
U tim okolnostima nastala je inicijativa koja se zove Pacific Islands Students Fighting Climate Change. Oni dolaze iz raznih dijelova pacifičkih otoka, i uz pomoć raznih organizacija i samih premijera otočnih država stvorili su kampanju koja je imala jedan cilj - odrediti pravnu obvezu država u slijeđenju Pariškog sporazuma. Zahtjev je podnesen Međunarodnom sudu pravde, koji postoji i djeluje u sklopu Ujedinjenih naroda, smatra se najvažnijim autoritetom pitanja međunarodnog prava, te nosi dužnost rješavanja sporova među državama. Upravo taj sud je 29. ožujka 2023. donio Savjetodavno mišljenje da države članice imaju pravnu obvezu slijediti Pariški sporazum, te da će nepoštovanje sporazuma imati pravne posljedice. Naravno odluka suda nije učinila da vjetar slabije puše na pacifičkim otocima, niti je izvjesno da će moćne državne znatno promjeniti svoje politike, ali ova rezolucija je važna jer uklanja svaku nedoumicu koja je prije postojala oko Pariškog sporazuma - nitko se više ne može pozivati na nejasnoće kako bi obranio postupke koji se protive ciljevima sporazuma. Ovako S. A. Veikune doživljava odluku suda:
S.A. Veikune: “ Vrlo sam ponosan na rezoluciju Međunarodnog suda pravde i njezinom
učinku na Opću skupštinu UN-a. To za pacifičke otoke znači da je više od nekoliko država spremno raditi kompromise i razmjeniti perpektive u potrazi da rješenjem klimatske krize. Uspjeh naše kampanje također govori o želji država članica za razumljivijim zakonodavstvom oko klimatskih koncepata. Nadamo se da će se postići koraci da se ovo savjetodavno mišljenje implementira i postane pravno obvezujuće u pojedinim državama.
Budući da je inicijativa zapravo počela iz ideja i radova studenata pacifičkih otoka, moje zadnje pitanje gospodinu Veikuneu bilo je o ulozi studenata i mladih u klimatskoj krizi.
S.A. Veikune: “Želim više od svega da studenti iz naše priče dobiju nadu da, u svakom
razdoblju svog života, mogu provesti promjenu u svijetu, bez obzira na to što društvene norme kažu. Naša priča je priča otpornosti, i to je riječ s kojom bih opisao što mladi znače za mene. Otpornost, to je moja poruka za mlade oko svijeta - ostanite otporni. Spojite se s pojedincima i grupama koje djele vaša mišljenje i ambicije, sve planirajte i nikada se ne ustručavajte potražiti pomoć.”
Add comment
Comments