Naftni sultan, predsjednik COP-a 28

Bizarno je postalo istina, crno je bijelo, gore je dolje, jer naftni sultan vodi klimatske pregovore. Tako je,  na čelu COP-a 28, koji se trenutno odvija u Dubaju, sjedi sultan al-Jaber, predsjednik državne naftne kompanije Ujedinjenih Arapskih Emirata (ADNOC). Vrlo je teško pronaći riječi koje bi opisale ovu suludu i tragičnu situaciju - klimatski pregovori su zaista u rukama naftnih kompanija. Dosadašnje konferencije, njih dvadeset i osam, svijet klimatskog aktivizma gleda sa sve manjom i manjom nadom, što zbog vrlo malog broja donesenih odluka, što zbog činjenice da su tijekom tih 28 konferencija, namjenjenih rješavanju problema klimatskih promjena, emisije ugljikovog dioksida samo porasle. Već na prošlogodišnjoj konferenciji (COP27), koja se održala u Egiptu, možemo vidjeti uzrok problema. U Egiptu bilo je prisutno preko 680 lobista naftne industrije, a 90% donatora bile su tvrtke vezane za naftnu industriju. No ove godine naftna industrija otišla je korak dalje - direktor naftne kompanije doslovno "služi" kao predsjednik cijele konferencije. Uz to, prema informaciji iz novina The Guardian, COP-u 28 imalo je pristup 2.456 fosilnih lobista. Dakle više ne govorimo o samo  njihovom utjecaju – govorimo o klimatskoj konferenciji koja je potpuno njihovom kontrolom.

Sultan al- Jaber na uzbunu klimatskih aktivista odgovorio je da on djeluje kao posrednik između naftne industrije i klimatskih ciljeva, kao da takvo nešto može postojati. Zar uopće možemo pomisliti da bi naftna industrija surađivala u planovima koji bi je zaustavili? Naravno, svaka naftna kompanija ima svoj sektor za obnovljive energije. To je dijelom radi izgradnje svoje javne slike, dijelom zato što žele imati udio u ovih 20% energetskog tržišta koji ne kontroliraju fosilna goriva. No ako je riječ o  naftnoj kompaniji, onda ona traži, iskapa, prevozi i prodaje naftu, i to će činiti dok ne pronađe zadnju kap "crnog zlata", bez obzira na političke, a kamoli klimatske, okolnosti. Sultan al-Jaber izjavio je da je njegova kompanija ADNOC u zadnjih par godina uložila veliki kapital u obnovljive izvore energije, no također je istina da je provela ekspanziju svojih naftnih projekata. Prema informacija iz novinarske agencije CNN, sultan je na samoj konferenciji, iza zatvorenih vrata, sklapao dogovore za takve ekspanzije. Očekuje od nas da povjerujemo da ujutro sklapa sporazume za mitigaciju klimatske krize, dok uvečer proširuje svoja naftna postrojenja. 

Riječ je o poznatom i raširenom problemu, koji se zove greenwashing. To je metoda koju štetne kompanije vole koristiti. Oni će vrlo rado financirati ekološke inicijative (novaca imaju i previše), jer time postižu nekoliko stvari. Prvo, oni će pred licem javnosti izgledati manje štetno. I drugo, i najvažnije, njihova prisutnost će neizbježno sabotirati ekološku inicijativu. I to vrijedi za sve, od malih filmskih festivala do konferencija svjetskih moćnika.  

Pravi razlog te čvrste povezanosti između klimatskih pregovora i naftne industrije jest otpor naših predstavnika prema energetskoj tranziciji. Europska Unija, koja sebe želi smatrati predvodnicom u toj tranziciji, izuzetno je ovisna o plinu. SAD je u sličnoj situaciji. Istina je da tranzicija nije jednostavna, jer smo zaista vrlo ovisni o fosilnim gorivima, ali moraju se postići koraci u tom smjeru jer je to jedini način da izbjegnemo kataklizmične posljedice klimatskih promjena (koju su već sada ovdje). Prisutstvo naftne industrije daje našim predstavnicima, i nama,  lažnu ideju možemo postići klimatske ciljeve bez ukidanja fosilnih goriva (što je, naravno, nemoguće). U Pariškom sporazumu iz 2015 jasno piše da je phase-out fosilnih goriva neizostavni dio te tranzicije. Rezultat ovog očitog sukoba interesa je svijet koji obećava svojim stanovnicima čistu budućnost, dok sklapa dogovore za upravo suprotno. 

Licemjerje nikada nije bilo ovako očito i ovako opasno. Suočeni smo s novom vrstom naftne industrije - s onom koja zna da drži sve karte u rukama. Oni znaju da drže veliki dio kapitala potrebnog za energetsku tranziciju, oni znaju da 80% energije dolazi iz fosilnih goriva, odnosno svjetiljke i grijalice zbog njih gore. Upravo zato si oni mogu dopustiti ovakvo očito i sramotno licemjerje, ne postoji nitko tko bi ih spriječio. Većina ljudi uopće ne zna koja je odluka donesena na kojem COP-u, a većina onih koji znaju zadovoljni su da se uopće nešto raspravlja i događa, pa makar i pod vodstvom naftnih magnata. Ono što si ne smijemo dopustiti jest naivnost. Ne možemo vjerovati da će se značajna promjena dogoditi pod vodstvom sultana i njegove petrolejske države, koja bi vjerojatno bila jedna od najsiromašnijih država na svijetu da nema nafte. Očekujte prazne riječi. Očekujte govore o sigurnoj i čistoj budućnosti od ljudi koji je uporno prljaju. Očekujte odluke koje se čine velike, ali zapravo nisu jer ne mogu biti kada su ih donijeli ljudi koji zarađuju miljarde na glavnom uzroku klimatske krize - fosilnim gorivima.  

Ostavljeni smo s jednim crnim pitanjem. Što preostaje klimatskom aktivizmu u ovakvoj situaciji? Što činiti kada jedina i najveća struktura zadužena za rješevanje problema klime ovako postupa? Ono što pokreće klimatski aktivizam je nada da će se čovječanstvo plemenito suočiti s problemom klime. Ako je COP28 način na koji čovječanstvo to čini, onda se naša nada polako gasi.